Zašto smo neuspešniji od drugih?

 


U moru saveta koji se tiču uspeha lako je da se čovek obeshrabri kada u svojim ranim dvadesetim ne zarađuje milione, nije izumitelj svetskog renomea ili tiktoker svetskog snimka(?).

Iskreno, meni nije problem da ustanem u pet sati ujutru, vežbam i zdravo se hranim, kao što većina uspešnih osoba radi, ali mi je problem da nađem svrhu u svemu tome. Problem mi je da pronađem nešto što će me svakog jutra dizati iz kreveta i pričinjavati mi zadovoljstvo da to radim svaki dan, bez obzira na praznike, bez obzira na umor i iscrpljenost.

Pokušala sam na sve načine, od čitanja knjiga, blog-postova, do jutjub snimaka.

Ne mogu da kažem da su to besmislice, imalo je tu veoma kvalitetnog sadržaja, ali jednostavno što sam više gledala te uspešne ljude i što su više pričali o svom uspehu meni je bivalo sve gore razmišljajući o tome, ne koliko su oni uspešni, nego koliko sam ja daleko od njih.

Ovo nema veze sa ljubomorom i zavidnošću, ovo ima veze sa mojom svešću o tome koliko je nama vreme ovde ograničeno, a kako ga olako uzimam(o).

Ima veze s tim što je danas moje vreme besplatno,  a osobama mojih godina minuti se broje ili u hiljadama dolara ili minutima koji će menjati svet. Bolelo me je to što ću, ako budem tako nastavila, moj život svesti na biološko postojanje i umiranje jednog organizma.

Duboko u sebi to nisam mogla sebi da dopustim i zato sam krenula ponovo da radim nešto. Bilo šta. A jedino za šta sam uvek imala želje jeste pisanje.

Nekada sam stalno pisala, tada sam mislila da tapkam u mestu, a sada sa ove distance vidim koliko me to škrabanje papira u stvari oblikovalo u ovu osobu kakva jesam.

“Naši prvi pokušaji su potpuno instinktivni, podstaknuti maštom, živom i nedisciplinovanom. Sa godinama postajemo razumniji , sve sistematičniji i konstruktivniji. Ali, ovi rani impulse, mada ne odmah kreativni, predstavljaju značajan trenutak i mogu da odrede naše sudbine. Zaista, kako sada to osećam, da sam ih onda razumeo i negovao umesto što sam ih gušio, znatno više bih ostavio svetu. Ali tek u zrelom dobu sam shvatio da sam izumitelj.”

- Nikola Tesla

To je ono što sam pronašla i što me je pokrenulo.

Ni manje ni više, nego Nikola Tesla.

Ja nisam izumitelj, bar do sada nisam imala takve impulse, ali nekoć davno sam imala živu i nedisciplinovanu maštu koja me je terala da pišem i koju sam, zbog silnog izražavanja neuspeha, oterala od sebe.

Bila sam nezadovoljna jer sam viđala oko sebe svoje vršnjake, zatim osobe koje smatram svojim uzorima koje su uvek bar za pedalj bile uspešnije od mene. To nije bila moja samoobmana, to je bila objektivna istina. Naravno da će Enes Halilović biti bolji književnik i umetnik, naravno da će Naom Čomski i Irvin Jalom biti prepoznati svugde u svetu, naravno da će Mate Rimac biti spominjan na svakom portalu, naravno da će svi čekati prevod dela Orhana Pamuka, svi će kupovati knjige Elizabet Gilbert,  ali znate šta, ni jedno od njih se nije rodilo pod zlatnom zvezdom gde im je obećan upseh. Ni jedno od njih nije se našlo gde sada jeste preko noći.

Prateći njihove biografije, kada izdvojite sve, ono što ostaje kao svima zajedničko jeste mnogo uloženog truda, rada i onog najvažnijeg: neodustajanja!





U nekom od prethodnih postova sam napomenula da je ovaj blog nastao 2017. godine i znam da šta god bih tada objavila verovatno bih danas obrisala, jer ta osoba od tad, nije ova danas. Međutim, žalim što sam tada, zbog manjka hrabrosti i straha od objavljivanja bilo čega na internetu, odustala od pisanja, jer da sam tada nastavila pisati, verovatno bih sebe učinila boljom nego što sam to danas. Barem u pisanju.

“Pre ili kasnije, pobeđuju oni koji misle da mogu.”

-Ričard Bah

Neuspešniji smo od drugih jer smo odustajali. Neuspešniji smo jer smo sebi dozvolili da, poput male dece koja gledaju seriju i ne mogu glumce da odvoje od njihovih uloga i stvarnog života, zaboravimo da su te osobe koje danas smatramo uspešnim i svojim uzorima, su nekada kao i mi bili početnici.

Početnici koji nisu odustali.

“Vreme je da počnete da živite život onako kako ste zamišljali.”

-Henri Džejms

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Formalno obrazovanje- da ili ne?

Kada telo kaže ne ?!

Ono što nam treba!- Hrabrost, Samopouzdanje i Satisfakcija!